ŠTA JE KOLOR SVETLOSNA TERAPIJA
Boja je svetlost i svetlost je boja
Svetlost dolazi od sunca i karakterišu je različite frekvencije. Frekvencije svetlosti mogu se razdvojiti procesom koji se zove refrakcija. Kada svetlost prođe kroz kristalnu prizmu, ona se prelama i deli na sedam boja sunčevog spektra. Svaka boja ima sopstvenu frekvenciju.
Ako razdvojene boje propustimo kroz drugu prizmu, ponovo ćemo dobiti belu svetlost. Prvi naučnik koji je demonstrirao ovaj fenomen krajem XVII veka bio je Isak Njutn, veliki britanski fizičar.
Boje: talasne dužine i frekvencija
Smatra se da se energija prenosi u talasima. Rastojanje između talasa naziva se talasna dužina, a broj oscilacija talasa u jednoj sekundi naziva se frekvencija. Što je veća talasna dužina, frekvencija je niža. Svaka boja ima svoju karakterističnu frekvenciju i talasnu dužinu. Samo jedan mali deo elektromagnetnog spektra vidljiv je za ljudsko oko.
Ljubičasta ima najmanju talasnu dužinu, a crvena najdužu.
Iza ljubičaste boje nalazi se ultraljubičasta, koja je nevidljiva za ljudsko oko, ali prolazi kroz kožu. Ultraljubičasta boja daje našoj koži preplanuli izgled i ubija bakterije..
Na suprotnoj strani spektra, najveću talasnu dužinu ima crvena boja. Iza crvene je infracrvena, a zatim slede mikrotalasi, radarski, radio i televizijski talasi, koji su nevidljivi za ljudsko oko.
Crvena, narandžasta i žuta imaju veće talasne dužine i izgleda da brže dopiru do oka nego boje sa drugog dela spektra. S obzirom da ove boje asociraju na vatru i sunčevu svetlost, nazivamo ih toplim bojama.
Zelenu, plavu i ljubičastu smatramo hladnim bojama. Putuju u kraćim talasima, pa im je potrebno više vremena da stignu do našeg oka. One asociraju na more, reku, nebo, zimsko jutro. Takođe se nazivaju „bojama koje nestaju”, jer njihova energija dugo putuje do našeg oka.
Svaka topla boja ima svoju komplementarnu hladnu boju: crvena – plavu, narandžasta – indigoplavu, žuta – ljubičastu, zelena – crvenu (ciklama-crvenu).